четвртак, 28. јануар 2010.

Behind the enemy lines

Preziveo sam. Znam, znam, to je bilo i za ocekivati. I uspeo sam sebe I da ubedim da nece biti vecih problema. Ali paranoik u meni ih ipak pomalo ocekivao. Cak nije bilo ni sitnijih problema, ako izuzmemo jedan blic fotoaparata na semaforu. Valjda je nekom zagrebcaninu, iz ko zna kog razloga, bilo zanimljivo da slika automobil sa BG tablama u blizini Trga Bana Jelacica. Dobro, bio je tu i maksimalno uljudan I kulturan klinac koji nas je poslao na drugi kraj grada u potrazi za hotelom, iako je isti bio na nekih petnaestak metara od nas, samo lose obelezen. Ali necemo da sitnicarimo.

Zagreb… interesantan grad. Sam centar je veoma lepo sredjen. Dominiriju zgrade iz doba kad su ovim prostorima vladali Habzuburgovci, ono sto je novije je diskretno uklopljeno. Periferija, ko svaka periferija, umereno osvetljena, pomalo zapustena, ali uglavnom uredna. Vozni park je na zavidnom nivou (valjda se to dogodi kad nemas Zastavu, a prilike sprece uvoz iste). Hrvati voze prilicno civilizovano, a zacudzuje skoro potpuno odsustvo upotrebe zvucne signalizacije. Na momenat sam pomislio da je mozda Sanader, pre svog cuvenog “decki ja sad idem, a vi se svi je*ite” poteza (kojim je zasluzio mesto na mojoj listi top deset omiljenih politicara) izdao uredbu kojom se nalaze ukljanje sirena iz automobila pri tehnickom pregledu.

Alkohol nisam probao, ali ne verujem da se mnogo razlikuje od beogradskog. Ko me zna kad malo popijem, verovatno ga to ne cudi, ne bi bilo pametno, ne u Zagrebu. Ko me zna, verovatno ga ne cudi ni scena kad ostajem u sobi, a profesor odlazi u diskoteku (dobro, da ovo u potpunosti ne bi cudilo zahteva da osoba poznaje i profesora).

Sama konferencija (a koliko je ona bila bitna govori i mesto u tekstu na kome se prvi put spominje), je ispunila sva ocekivanja. Ono sto se dogodi kad ljudima iz akademije ponudis besplatan smestaj i hranu. Gomila manje-vise content-free prezentacija sa ciljem da se opravda prisustvo.

Povratak je bio brzo prosao uz zivahan razgovor. Sve do granice. Tada smo sa savrseno ociscene i vec suve ceste presli na nanose snega po sred autoputa. Uskoro hvatamo i domace radio stanice. "Zbog ostecenja na nosacu, most gazela je delimicno zatvoren za saobracaj. Gorivo ce poskupeti za Pi dinara". Srbijo, najlepsa bajko.

Za kraj jedno opazanje: Hrvati, bar Zagrebcani, veoma dobro govore engleski.

1 коментар: