субота, 31. децембар 2011.

Price iz kukavicjeg gnjezda - N+12 poglavlje

Svi dogadjaji i osobe opisane u daljem tekstu su izmisljeni. Savaka slicnost sa stvarnim licnostima i dogadajima su slucajni.

Happy New Year Ho, ho, ho

Zivot u akademiji ponekad ima i svoje nezgodne strane. Sledeca prica je napisana pod dejstvom alkohola (najbolje je dok je sveze), pa ce ti mi oprostiti ako zaplicem jezi... ovaj tasterima vise nego obicno.

Dakle, stigao i docek Nove 2012. Standardne ekipe se razbezale, sto po stanovima, sto po Srbiji, pa sam odlucio da odem na jednu tradicionalnu kucnu zurku, koju godinama uspesno izbegavam. Ljudi koje sam nekada poznavao, sada ih uglavnom slucajno vidjam, i to kad ne stignem na vreme da predjem ulicu. Ali secam se da su nekada zurke bile dobre, pa sto da ne. Blizu je, uvek mogu da se povucem.

Negde oko deset stizem sa jednom bocom ruma, dve trecine likera od koksa i dva soka od ananasa. Racunam da ce se uglavnom piti pivo i rakija, a kako nisam u nekom teskom sevdahu, vise volim svoj omiljeni koktelcic. Pozdravdljam se redom, i manje vise se sve svodi na dve tri price:

- O, de si covek, otkud ti?
- Pa evo navratio malo, da vidim ekipu.
- Sta radis sa sobom?
- Jurim doktorat, radim neke projekte pri faxu, a radim i na Matematickom Insititutu
- Vrh, brate! Bio sam siguran/sigurna da si zapalio preko bare. Ja nista, bleja, uhvatim tu i tamo neki posao, nista stalno. Gradjevina/piljarnica/... (zavisi od pola). Zivotna skola, ovo ono... Pozdravi kevu.

Mrzi me da objsnjavam i sjebavam atmosferu. Blagi dodir sakom u rame i idemo dalje.

Muzika je nekim cudom podnosljiva. Cak su se na pocetku vrteli neki punk-rock i pomalo oi. Ocekivao sam folkoteku.

Kako vece odmice polako se odvajaju dva drustva. Oni sto su barem pokusali nesto da studiraju (ili jos uvek pokusavaju) i oni drugi, sto nisu toliko glupi (u kraju se oduvek vise cenelia sposobnost da nekog zveknes ciglom u glavu od diploma). U ovom prvom krugu je i moguce razmeniti par inteligentnih recenica.

Pina-colade polako rade svoje, pa i nisam primetio kada su gitare ustupile mesto Zvonku Bogdanu. A odatle se brzo stiglo i do stare kafanske muzike. I prijalo je. Skoro da sam osetio zelju za rakijom i vinjakom, ali znam dovoljno o mesanju pica i posledicama istog. No, atmosfera me je ponela i drzala dobrih sat-dva. Izgubio se i onaj utisak koji vuce na refren pesme ‘Krepaj, budalo’ od Hladnog Piva.

Dima je bilo. Uglavnom cigarete, tu i tamo od nekud zasmrdi joint, ali su ljudi izgleda bili dovoljno uvidjajni da to pale na terasi. Negde do pola dva. Onda se odjednom na dva mesta pojavio skank. Mislim da je cak krenula neka rasprava kako jedni slepci nisu videli da drugi pale i da je moglo jedno po jedno da kruzi. Ok, dosta za veceras, odoh ja.

I tako izlazim iz zgrade, ponovo pokusavajuci da se setim celog teksta pomenutog hita Hladnog Piva kad odjednom
- Stoj.
Podizem pogled. Panduri, i to interventa. O divota, samo mi vi falite.
- Licnu kartu.
Na svu srecu sam izvadio novu, plasticnu, stara je bila pocepana. I na srecu nije rekao na sunce. Setio bih svih onih viceva o licnoj na sucne u sred noci, i ne znam da li bih mogao da zadrzim kez.
- Gde si ides?
- Kuci.
- Gde zivis.
Pa pise.
- Tu, preko sina.
Deklamujem adresu.
- A gde si bio?
- Na privatnoj zurci, za docek.
- Si pio nesto, i nemoj da me lazes!
- Pa, jesam.
- Jesi, a? A je si jos nesto uzimao, a? Cime se bavis?
- Istrazivac u...
Nisam stigao da zasvrsim recenicu kada se celokupan prostor oko mene zavreto. Gle, eno ga Orion, brani Blizance od razjarenog Bika. Godinama nisam mogao da ga razaznam bez naocara ili sociva. Shavtam da sam upravo dobio finu samarcinu.
- Jel tako, a? Mene si nasao, nije mi dosta sto se celo vece preganjam sa dripcima, jos hoces da pravis budalu od mene, a?
Na srecu tu je i neki matori koji ga malo smiruje.
- Cekaj, polako.
- Ma stvarno, radim doktorat, i radim na Matematickom Institutu...
- E mali, ajde, evo ti licna i bezi kuci.
Matori mi pruza parce plastike, a ne zelim da znam sta onaj drugi radi.

I tako stigoh kuci. Zabavno govoriti ljudima da si istrazivac. Samo, nekad je jednako zabavno i meni i vama sto ovo citate, a nekad meni nije uopste smesno. Vise volim prve situacije.

Нема коментара:

Постави коментар